Međunarodni projekat “Dare2See – PREPOZNAVANJE ZNAKOVA I PREVENCIJA ZLOSTAVLJANJA DECE“ je program obuke za zaposlene u osnovnim školama i vrtićima u slučajevima zlostavljanja dece, finansiran od strane Evropske unije, Erasmus +.

Program je namenjen nastavnicima, učiteljima, vaspitačima, direktorima i stručnim saradnicima u osnovnim školama i predškolskim ustanovama, sa ciljem da se u potpunosti osposobe da prepoznaju znakove nasilja, zanemarivanja i zlostavljanja nad decom koje je izvršeno u vanškolskom /vanpredškolskom okruženju, kao i da adekvatno odreaguju u toj, za dete izuzetno emocionalno osetljivoj situaciji, sa potencijalno teškim traumatskim posledicama, koja, u velikom broju slučajeva, daleko prevazilazi odbrambeni potencijal deteta.

Pored pružanja vaspitne i obrazovne funkcije, vrtići i škole bi trebalo da budu sigurna mesta gde se brine o dečjoj dobrobiti. U saradnji sa porodicom, a naročito kada primarna porodica zakaže, ove ustanove bi trebalo da predstavljaju najistureniji i najosetljiviji bezbednosni sistem za prepoznavanje, sprečavanje i intervenisanje u situacijama koje ugrožavaju dobrobit i razvoj deteta.

Nekoj deci je škola jedino mesto gde se osećaju relativno sigurno i gde im je omogućeno da grade zdrave psihosocijalne veze. Deca koja su izložena porodičnom nasilju često nisu u mogućnosti da prepoznaju takvu vrstu nasilja jer ne znaju da to nije uobičajeno ponašanje u drugim porodicama. Zato je osoblje u predškolskim i školskim ustanovama često jedino u prilici da prepozna da je detetu potrebna zaštita.
Deca koja trpe nasilje i u školu, ili vrtić dolaze sa fizičkim i emocionalnim povredama, mogu se identifikovati ako je osoblje škola i vrtića obučeno da pouzdano prepozna znakove zlostavljanja i zanemarivanja.

CILJ OBUKE

je da se na najbolji mogući način (efikasno, pouzdano, naučno verifikovano) dete zaštiti, da mu se pomogne da se mentalno osnaži i progovori o nasilju koje trpi, kao i da se pravovremeno u rešavanje problema uključe odgovarajuće stručne institucije države (u skladu sa zakonskim, moralnim, humanim i profesionalnim načelima).

Na ovaj način, pored osposobljavanja kadra u školama i vrtićima za bolje razumevanje pojave zlostavljanja i zanemarivanja deteta i adekvatnu reakciju profesionalaca u nastavi i podršci, izvršiće se i poboljšanje profesionalnih i opštih kompetencija nastavnika, direktora i savetnika u osnovnim školama i vrtićima. Pored jačanja profila nastavničkih zanimanja, očekuje se i značajan doprinos u smanjenju sekundarne viktimizacije zlostavljane dece.

ISTORIJA PROJEKTA

Projekat je započeo 1. oktobra 2020. i traje do 31. januara 2023., nakon čega će se materijali, koji su razvijani u projektu, publikovati elektronski i biti javno dostupni.
U projektu učestvuje ukupno 5 partnera iz 3 zemlje – Srbije, Slovenije i Hrvatske iz oblasti obrazovanja, forenzike i psihologije

PARTNERI NA PROJEKTU

SRBIJA: European Forensic Agency i OŠ „Svetozar Miletić“ www.osmiletic.edu.rs
SLOVENIJA: Pedagoški fakultet Univerziteta u Ljubljani, vodeći partner www.uni-lj.si
HRVATSKA: Hrabri telefon iz Zagreba www.hrabritelefon.hr
Dječji vrtić Drniš www.djecji-vrtic-drnis.hr

DETALJI PROJEKTA

Program je usaglašavan na nivou partnerstva, poštujući specifičnosti i zakonsku regulativu svake od zemalja članica projekta.
Projekat je razvijan i izveden iz četiri dela:

1. Istraživanje, sa svrhom sagledavanje nivoa znanja i veština koje, trenutno, poseduje stručno osoblje u školskim i predškolskim ustanovama u pogledu prepoznavannja znakova nasilja nad detetom i preduzimanju adekvatnih koraka da se detetu pomogne.
2. Izrada programa obuke koja treba da pokrije sve važne elemente koje stručno osoblje mora da poznaje kako bi bilo osposobljeno da postupa humano i u skladu sa Zakonom.
3. Pilot program testiranja materijala razvijenih u projektu u kom su učestvovali svi predstavnici ciljnih grupa, zaposleni u osnovnoškolskim i predškolskim ustanovama (direktori, nastavnici, vaspitači, stručni saradnici).
4. Priređivanje i prilagođavanje programa za internet obuku na platformi MOODLE

UMESTO ZAKLJUČKA O INTERNET NASILJU

Poseban značaj projekat pridaje informatičkoj komponenti izazivanja, podstrekavanja i vršenja nasilja nad detetom, naročito preko društvenih mreža. Naime, zato što živimo u digitalnom dobu, čime god da se bavimo trpimo uticaj digitalnih tehnologija na pojavu nasilja. Upravo uzrast školske i predškolske dece, sve svoje aktivnosti iz realnog sveta, uključujući i nasilje, prenosi u digitalno (virtuelno) okruženje koje sa sobom donosi i nove oblike nasilja. Istraživanje sprovedeno u Srbiji ukazuje na činjenicu da su deca školskog uzrasta češće izložena raznim vrstama digitalnog nasilja nego nasilju“licem u lice”.

Ako uz te podatke uzmemo u obzir da je i fizičkom nasilju najčešće prethodilo digitalno nasilje, kao okruženje u kome se nasilje iniciralo, podstrekivalo ili dogovaralo, jasan je trend koji zabrinjava. Pored toga, na osnovu istog istraživanja, samo 3% ispitanih učenika tražilo je podršku od svojih nastavnika nakon uznemirujućih iskustava koje su doživeli na internetu, što govori u prilog tome da je nužno dodatno osnaživanje nastavnika kroz ciljane obuke.

Ukoliko posmatramo evropske podatke vezane za razloge pozivanja Kontakt centara za pomoć (razgovor) sa decom videćemo da su emocionalni problemi, razmišljanja o samoubistvu i maltretiranje / zlostavljanje u samom vrhu. Ako ukrstimo te podatke sa podacima o posledicama digitalnog nasilja koji su upravo anksioznost, depresija, razmišljanje o samoubistvu… lako dolazimo do razloga za porast poziva u kojima se deca obraćaju za pomoć.
Svetski je trend, već duži niz godina, da se govori o bezbednosnoj kulturi u digitalnom okruženju. Pojam digitalne pismenosti je odavno izjednačen sa pojmom pismenosti. Pojavljuje se već i nov pojam “cyber wellness” koji Ministartsvo prosvete u Singapuru uvodi u formalno obrazovanje u kome je akcenat na razvijanju instinkta kod dece kako bi se zaštititili i osnažili da preuzmu odgovornost za sopstveno blagostanje u sajber prostoru.